Smoki, čips, štapići, kokice…koliko smo ih samo puta jeli. Grickalice bez kojih često ne možemo, ili nećemo. One nemaju veliku nutritivnu vrijednost, ali onu energetsku da. S njima unosimo u tijelo dosta masnoća, ugljikohidrata, ali i soli.

 

Koliko često?

Unos grickalica trebao bi biti povremen, znači ne učestalo, ne svaki dan i tu je bitna količina. Nije isto da li je netko pojeo jedan štapić, ili recimo 50 štapića. Takva je verzija i sa čipsom, smokijem i kokicama.

 

Za osobe koje nisu fizički aktivne veliki unos ovakve hrane može dovesti do pretilosti. Budući da u grickalicama ima dosta soli, pretjeranim konzumiranjem takve hrane postoji rizik od dobivanja kardiovaskularnih, moždanih i bubrežnih oboljenja.

 

Što ako ne možemo bez njih?

Trebalo bi povremeno konzumirati grickalice i mijenjati ih s nekim drugim vrstama grickalica koje sad postoje na tržištu. S druge strane, prehrambena industrija konstantno mijenja svoje tehnologije. Isto je i sa, grickalicama, pokušavaju naći proizvode koji imaju veće nutritivne vrijednosti i smanjen unos soli.

 

Naš organizam najčešće želi hranu zbog nekakvih užitaka. Hranu biramo po okusu i mirisu, a grickalice konzumirao baš iz užitka, tvrdi nutricionistkinja Sanja Jelušić. Najveći problem je – Kako objasniti djeci, koja vole ovakvu hranu, gdje je granica?

 

Djeca nešto nauče u odgojno obrazovanim ustanovama poput dječjih vrtića i školskih ustanova, ali većinu toga nauče kod kuće.

 

Preporuka je sljedeća:

Na dječjim rođendanima uvedite grickalice poput orašastih plodova, ukoliko djeca nemaju nekakve oblike alergije, tu treba pripaziti. Postoje vrste čipseva koji se rade od različitoga voća poput jabuka, ili nekakvih drugih voćki koje su dostupne na tržištu.

 

Na pitanje koju bi od ponuđenih grckalica (kokice, štapići, smoki i čips) dala svojoj djeci, nutrucionistkinja Sanja Jelušić odabrala je kokice uz napomenu da ipak ne smiju biti previše slane.