U Hrvatskoj se godišnje postavi više od 20 tisuća dijagnoza malignih bolesti. Teške dijagnoze veliki su šok za pacijenta, a posebno  je osjetljiva situacija kada je bolesna osoba i roditelj koji je u nedoumici kako novonastalo stanje objasniti svome djetetu.

 

Psihologinja Iva Kantolić savjetuje da je iskrenost najbolja opcija, budući da su djeca sklona smišljanju scenarija koji su gori od istine.

 

Što reći djeci o bolesti roditelja s obzirom na njihovu dob?

Nakon što odluče djetetu reći što se događa, roditelje najviše muči pitanje s koliko informacija i  detalja trebaju opteretiti svoje dijete i treba li istinu ipak makar malo uljepšati.

Važan faktor prilikom odluke koliko daleko ići s detaljima bolesti  i metodama liječenja jest dob djeteta.

Kada je riječ o predškolcima koji “su egocentrici” i imaju magično mišljenje da su oni uzrok svih promjena oko sebe, tvrdi Kantolić, treba im objasniti da bolest roditelja nije njihova krivnja.

Uključite bližnje

 

 

Kad se javi bolest u obitelji neminovno se mijenja i rutina na koju su mlađa djeca posebno osjetljiva. Zato je preporučljivo, u svakodnevni život i pomoć oko djece i kućanstva,  uključiti bliskog člana obitelji, poput bake ili djeda. Psihologinja ističe kako se ponekad može činiti da dijete ignorira vijest o bolesti, no to je samo privid.

Starija djeca imaju puno više razumijevanja, no zato se kod njih češće javljaju anksioznost i strah od najgoreg ishoda.  Stručnjaci se slažu kako treba spomenuti i ono najgore, kao mogući ishod, ali i dodati  da će liječnici  i roditelj dati sve od sebe da do toga ne dođe.

Budite iskreni

 

 

Ako je smrt realan ishod, dobro je pripremiti dijete na to, radije nego da se dijete vrati doma, a roditelja nema, tvrdi psihologinja.

Dakle, ne zaboravite, s djecom treba iskreno. Djeca uče po modelima, a najbolji modeli su roditelji.

 

Zato budite ponekad tužni, zabrinuti, uplakani, jer dijete tada shvaća da su to prihvatljive emocije. Nije ih dobro previše opterećivati njima, ali o emocijama, pa i onim tužnim, svakako treba pričati.