Strahovi od natprirodnih bića u vrtićkoj dobi su najčešći. Oni spadaju pod razvojne strahove zajedno s na primjer strahom od samoće i mraka. Razlog tome je taj što djeca ne razlikuju imaginarni od realnog svijeta. Kod njih ne postoji granica između zbilje i mašte.

 

Razvojni strahovi spontano se pojavljuju i spontano prolaze. Te strahove ne treba omalovažavati jer tada se zna dogoditi da dijete strah zatomiti kako bi udovoljilo roditelju ili odgajatelju.

Roditelji mogu utješiti dijete tako da kažu čega su se oni bojali kada su bili mali. Strahove treba uvažiti, pokazati djetetu da ga se razumije jer oni su jedan od osnovnih dijelova emocionalnog razvoja čovjeka.

Razvojni se strahovi mijenjaju kako dijete raste jer se mijenjaju i brige s kojima se susreće. Broj strahova se smanjuje, a izvor se mijenja. Djeca se u osnovnoškolskoj dobi počinju bojati realnih situacija: ozljeda, bolesti i smrti. Sve više se javljaju strahovi od socijalnih situacija.

Strahovi se rijetko razvijaju u fobije

U Velikoj Britaniji je provedeno istraživanje koje je pokazalo da se fobije javljaju kod 5% djece osnovnoškolske dobi i oko 15% adolescenata. Često su to fobije vezane uz strah od neke životinje, elementarnih nepogoda ili od nekakvih specifičnih situacija, na primjer od maskiranih ljudi.

Uzrok

 

 

Uzroci nastanka straha mogu biti različite prirode. Često je uzrok iskustvo, pa se dijete boji na primjer psa ako je doživjelo da ga pas ugrize.

Djeca najviše uče po modelu, pa treba pripaziti kako izražavamo strah pred njima. Ako se strah razvije kod djeteta, traje dugo i znatno utječe na djetetovo svakodnevno funkcioniranje, svakako potražite savjet stručnjaka.